--Spartakus i ja smo dospeli u ovaj hol. Ispred nas su poiskakali Zombiji, koje je naš Bog lako pobedio. Ranije sam se pripremao za prolazak kroz Ukletu Dvoranu, i naučio sam sve o njoj. Od arhitekture do bića koja tu žive. I znao sam da iako su tu bestelesna utvara, i zmajev duh, koje ne možemo da vidimo, dovoljno je saseći ih i njihovi duhovi će ispariti. Jedini problem je što ih ne vidimo!
--Osetio sam nečiji dah za vratom i iz okreta sam mu rasekao dušu na pola. Bio je to zli mag... Moj učitelj je nekako primetio Zmajev Duh, i rasekao ga je. Dalje smo naletali na Zombije. Odjednom smo dospeli u vatreni krug koji se sužavao. Ispružio sam levu ruku na koju je Spartakus skočio i odskočio je sa nje kada sam ga bacio van kruga.Ja sam prošao kroz krug i ništa mi nije bilo... Bila je to samo iluzija.
--Na dalje nije bilo ničega nešto interesantnog. Trčali smo kroz ovaj Stravično dugačak hodnik i zajedničkim snagama se probili dalje u sledeću etapu. U Baštu - Baštu Zaboravljenih.