--U ukletoj dvorani ima više prostorija. Nakon što sam prošao Sobu Pokolja dopeo sam u ovaj čudan hodnik koji sadrži još čudnija bića. Poiskakali su razni leševi i čudovišta, i što sam ih više sekao, to je njih više bilo. Zato sam se dao u bog i uz pomoc par sideflip-ova, i diverzija, uspeo sam da se sakrijem na nekakvoj litici.
--Pošto sam se umorio, tu sam malo predahnuo. Dok sam se odmarao, uočio sam neku ogromnu priliku koja se probija kroz one kosture. Uleteo je u onu krvavu fontanu i zabo mač u mašinu koja ju je stvarala. Odmah sam ga prepoznao. Bio je to Spartakus, samo je on dovoljno lud da to uradi. Dalje sam gledao njegovu borbu, kada sam odjednom čuo glas iza sebe: " Mrtav si. " Okrenuo sam se i ugledao Djavoljeg monaha. Bio sam već besan, tako da sam ga brzu, i veoma lako obezglavio. Time sam odao svoj položaj. Odjenom sam bio sam okružen Djavoljim zverima. Bio sam prinudjen da skočim preko njih u fontanu. ukopao sam se u mesto. Ispred mene je plutao Leš iz fontane. Sasekao sam ga par puta mačem, uradio dva vezana backflip-a i izašao iz fontane. Slučajno sam se sapleo i pao, i onda sam primetio koplje koje je trebalo da ubije mene, a sada je išlo Spartakusu u leđa... Polu Bog će umreti...
--Ali, kao da je znala, veštica se teleportovala iza njega i nju je to koplje momentalno pretvorilo u prah. Spartakus se okrenuo, iskulirao sve to, i samo produžio napred. Trčeći sam ga sustigao pred izlazak iz Mistične hale, i doviknuo sam mu: " Gospodine, tu je hodnik STRAVE!! "... ali džabe, iako me je čuo, več smo ušli u sledeći hodnik, a vrata iza nas se zapečatiše. Nema nam više natrag...